Ljubiša
Jocić
SIGNALISTIČKA
ISTRAŽIVANJA
SIGNALIZAM,
između ostalih medija, služi se jezikom i bavi se njegovim
ispitivanjem. To on čini da bi izazvao promene u najvećim dubinama
čovekovog saznanja, svesti, imaginacije; najdublje promene u samom
biću čoveka.
Suzana
Langer nam je najbolje pokazala, kao jedan izuzetan istraživač
jezika, sve njegove visine i sve njegove močvare. Nije nam cilj da
se upuštamo da pratimo sve te široke puteve i uzane čarobne staze
koje je načinila njena misao po tim predelima. Za naše postavke,
istrgnućemo iz tog lucidnog tkiva neke njene misli, svesni da time,
kao svakom vrlo organizovanom mišljenju, više nanosimo štete onime
čime se služimo, nego što koristimo onome što želimo da kažemo.
Iznoseći
mišljenja raznih naučnika, da bi došla do svoga, Langerova, između
ostalog, da bi našla korene jezika ide do gukanja bebe, od glasova
koji izražavaju emocije, da bi se složila da prvi slogovi, pa zatim
reči, nastaju iz svečanih obreda: glasova, slogova izgovorenih da
bi podvukli, obratili pažnju učesnika na ritam, pa da se iz toga
razvila prva upotreba jezičkog simboličkog istraživanja. Ona
podvlači da je čovek imao više mogućnosti razvoja preko jezika
nego izražavajući se, saopštavanjem i percipiranjem, preko pokreta
tela, gestova, mimike, pa da se zato jezik tako i razvio. Svejedno da
li je ova hipoteza Langerove sasvim osnovana u celini. Ali činjenica
je da je jezik u svoj svojoj sintektičnoj i gramatičkoj složenosti
deljiv na reči, slogove, slova–glasove, od kojih je po Langerovoj
i nastao.
Signalizam
ide ka tom rastavljanju jezika na najosnovnije delove. I nije nikakva
besmislica vratiti se ludističkim korenima jezika, pa čak i čisto
emotivnim glasovima, predsmislenim zvukovima.
Signalizam
se bavi istraživanjem svih medija, pa i jezika, ispitujući pri
tome, sve mogućnosti.
8.
avgust 1975.
(Iz knjige „Ogledi
o signalizmu“, Beograd, 1994)
No comments:
Post a Comment